INTERVJU SA PROFESORICOM SAJMOM MORANJKIĆ

0
693

slika2Profesorica naše škole Sajma Morankić radi već u prosvjeti punih 39 godina. Najveći dio svog života radila je kao profesorica u srednjim školama i to u Tešnju, Lukavcu i Tuzli. U toku svog profesionalnog života radila je kao profesorica hemije, kao razredni profesor, kao mentor i kao savjetnik.
U Gimnaziji u Lukavcu proglašavana je profesorom generacije. Nakom mnogo ispraćenih generacija i 39.godina rada osvojila je nagradu za životno djelo. Ovim putem želimo reći koliko smo ponosni i čestitamo joj na tome.

 

 

1.Koji osjećaji su Vas obuzeli kada ste shvatili da ste dobitnica nagrade za životno djelo?
To je bilo iznenađenje. Do sada sam osvajala nagrade na nivou škole. Prošle godine, u našoj školi, sam osvojila nagradu za najuspješnijeg profesora. Međutim bila sam prijatno iznenađena kada sam čula da su me predložili za ovu nagradu. Naime, profesori i kolektiv u kojem radim su prepoznali moj rad i trud u prilično kratkom vremenu. Iako sam u drugim školama radila duži period nisam došla do tog nivoa da me predlože za nagradu za životno djelo, a ovdje sam to postigla.
2. Kako ste se odlučili za studij hemije?
Prvenstveno, ja volim prirodne nauke. Ja sam prirodnjak u duši i volim slikati. Uvijek sam voljela matematiku, hemiju, biologiju tj.nešto što je prirodno. Društvene nauke sam učila jer su bile u sklopu mog obrazovanja. Voljela sam hemiju jer je to veoma kreativna nauka, nauka gdje se možete dokazati ne postoji logičnija nauka.
3. Kakav je vaš pristup učenicima?
Učenike doživljavam kao ličnosti. Prije svega, učenici su za mene osobe, ličnosti u kojima želim izgraditi ono što je neko izgradio u meni dok sam bila učenik. Ne želim ih ni u jednom trenutku povrijediti. Dajem im motivaciju i želim da steknu samopouzdanje. Najvažnije mi je to da me učenici pitaju “zašto je to tako?” ako im nešto nije jasno dok tumačim lekciju. Uvijek mi se mogu obratiti i da razvijemo prijateljstvo, ali na razini profesor-učenik.
4. Šta mislite, po čemu će Vas pamtiti?
Pa mislim da će me pamtiti po tome što volim da se našalim, po nekim simpatičnim anegdotama. Voljela bih da me pamte po tome što sam im dala osnove iz hemije i htjela bih da me pamte kao profesora koji ih je nešto vrijedno i pametno naučio, i to ne samo kao profesora već i kao čovjeka koji im je na neki način uzor. Tako se nastojim i ponašati, da u meni vide ličnost i osobu na koju će se ugledati.
5. S pravom možemo reći da ste Vi jedna uspješna poslovna žena. Šta mislite koja je tajna uspješne žene?
Žena prvo mora imati samopouzdanje. Mora biti čvrsta ličnost. Mora se ostvariti i u poslu i u porodici. Meni veliku podršku u svemu tome pruža moj suprug koji mi je pomogao da ostvarim sve ono što sam postigla.
6. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Ranije sam slobodno vrijeme provodila sa svojom djecom, i mislim da sam odgojila dvije divne osobe. Sada slobodno vrijeme provodim sa svojim unucima. Ranije sam se takođe bavila slikarstvom, ustvari amaterskim slikanjem.
7. Šta mislite koja je razlika između sadašnjih i prethodnih generacija?
Prvenstveno mislim da je razlika u shvatanjima. Sve neuspjehe svoje djece roditelji moraju ispraviti. Ranije je bilo više poštovanja na relaciji profesor-učenik, ali nažalost danas je tog poštovanja sve manje. Mislim da to vuče korijen iz porodice. Ako porodica vaspitava svoje dijete da poštuje starije i sredinu u kojoj se nalazi, ono će se tako i ponašati. Mislim da u neuspjehu ili uspjehu učenika najveći doprinos imaju roditelji.
8. I za kraj, koja je vaša poruka učenicima?
Želim im poručiti da budu vrijedni, da imaju samopouzdanje, da budu pošteni i istrajni te da imaju svoj cilj. Neka, ostvarujući taj cilj, ne idu preko svoje ličnosti. Do tog cilja ne smije se ići preko žrtava, nego učenici moraju pronaći svoj put, te pošteno, čestito i radno doći do tog cilja. Takođe trebaju brinuti o roditeljima i o svojim bližnjim. Moraju biti dobre ličnosti iz kojih će izaći zdrave i sretne generacije.

SHARE